visit-bg

Digitalna tehnologija

Digitalne rendgenske snimke u stomatološkoj praksi

Dijagnostika i planiranje stomatološke terapije u velikoj se mjeri oslanja na tehnološki razvoj i razvoj medicinskih uređaja. Cilj tehnološkog napretka uređaja u rendgenskoj dijagnostici je prikazivanje tzv. anatomske stvarnosti tj. postizanje što točnije snimke anatomskih struktura. Rendgenske snimke zuba i čeljusti najčešći su dijagnostički „alat“ koji stomatolozima različitih grana i specijalnosti služe za utvrđivanje anatomskih i patoloških pojava te za mjerenje veličina i uočavanje formi struktura kraniofacijalnog sustava.

Prednosti digitalnih snimaka

Rendgenske snimke sadrže informacije i mogu nastati konvencionalnim analognim ili naprednijim digitalnim postupkom. Digitalne snimke pojednostavljuju rukovanje, one se mogu vjerno prikazati na zaslonu monitora i potom kompjuterski primjenjivati sve potrebne postupke. Moguće je softverski analizirati gustoću kosti, povećavati pojedine detalje, mijenjati kontrast i kolorirati željene strukture. Digitalna pohrana je olakšana jer se veliki broj snimaka može pohraniti na tvrdim diskovima ili prijenosnim medijima te je moguće slanje putem interneta. No što je najvažnije, s biološke strane, digitalna tehnologija snimanja omogućila je smanjenje doze zračenja pacijenta od 30-98%.

 

tehnologija

 

Način pohrane informacija

Tijekom digitalnog snimanja elektromagnetska energija rendgenskih zraka pretvara se u električni impuls pomoću CCD senzora. Električni impulsi imaju različitu fotosenzornu vrijednost i oni se pomoću digitalizacijske ploče pretvaraju u piksele koji se slažu u vodoravne rasterne linije. Rasterne linije zajedno čine matricu piksela koja se naziva mapa. Svaki piksel tj. jedinica slike ima svoju dimenziju i intenzitet što određuje površinu i stupanj na skali sive boje koja na rendgenskoj slici predstavlja tkivnu strukturu.

Primjena digitalne snimke

Prednost digitalne radiografije ogleda se i u činjenici da je takvu snimku moguće primjenom različitih algoritama uvećavati, izoštravati, povećavati zrnatost strukture, ublažavati intenzitet („zaglađivati“) te izdvajati pojedine dijelove. Međutim, tijekom svih postupaka obrade slike ne povećava se količina informacija koja je pohranjena. Zbog toga je potrebna temeljita priprema snimke u rendgenskom laboratoriju pomoću specijaliziranih softvera koji će snimci omogućiti veliku mogućnost naknadne obrade povećavajući joj ukupni broj informacija (raznovrsnost piksela) prije pohrane na medij.